Došli jednom Ali-paši Gusinjskom jarani i
prijatelji, sve sami izabranici iz okolnih mjesta: Redžep Pašić i Jakup Ferović
iz Plava, Mula Zeka pećki, Riza-beg iz Đakovice, Ganić iz Rožaja, Saćir-aga od
Krstenića, i još mnogi bajraktari i prvaci, arbanaški i bošnjački.
Ali-paša ih po običaju dočeka lijepo, kako
je odgovaralo njegovom glasu i imanju, a jedno i drugo bilo je čuveno nadaleko,
o junaštvu da se i ne govori, tu Ali-paši niko od zvanica nije mogao ni
primaći. Pošto je bilo ljeto, Ali-paša ih izvede na Izvore kod Gusinja (koji se
danas zovu njegovim imenom, jer mu je tu bio ljetni konak i hladnik). Njegove
sluge zgotoviše ručak “od čorbe do ošafa”, ono što im je zapovijedio Ali-paša,
sir i skorup s katuna gusinjskih, pečenu jagnjad sa Bjeliča, pastrmku iz
jezera, jardum i med s Karanfila.
![]() |
foto: plavgusinje.me |
Kad se gosti najedoše i podizaše s pune
pašine sofre, svaki od njih uze čašu da sam zahvati vode, koja je ključala iz
kamena, bistra i ledna kao posijek. Gosti je, rashlađujući se, stadoše hvaliti
i prehvaljivati riječima: “Aman, dobre vode!”, “Hladne vode!”, “Ovakve vode još
nijesmo pili!”, “Ovo nema nadaleko!”, a niko i ne pomenu ručak koji je Ali-paša
zgotovio u njihovu čast.
Ovo se Ali-paši zateglo, ali ne reče ni
jednu riječ prijekora gostima, prišuče, pusti im na volju da fale vode koliko
im drago.
Kad drugoga ljeta dođoše Ali-paši u goste
isti ljudi od prošle godine, on ih ponovo povede na Izvore, ali umjesto ručka
naredi da im se razdijele čaše za vodu, govoreći: “Pijte, ljudi! Ovakve vode
nema nadaleko!”
Tada se svi sjetiše što je i kako je, ali
vodu niko ne obiđe, ni da pihne.
IZVOR: „USMENA
PROZA BOŠNJAKA IZ CRNE GORE I SRBIJE ANTOLOGIJA“ Husein Bašić str 161.
0 Коментари