Legenda o postanku Plava i Gusinja

  Davno, mnogo davno, živio je jedan čovjek gospodstvenog roda, koji se oženio isto tako plemenitom i dobrom đevojkom tako da su dugo činili ponos i ukras kraju u kome su živjeli.
     
     No, sreći se ne da nikad do kraja, ni dugo. Jedne večeri princeza usnije san: rodiće tri sina i jednu plavooku i plavokosu đevojku, čije ljepote nece biti u cijeloj carevini, ali će biti hude sreće, ugrabiće je vodeni zmaj, kad će se okupati u nekom jezeru koje je u snu viđela, kao da se nebo okrenulo pod njom. Kad se probudila, bila je sigurna, da je čula glas, da svojoj deci ne smije davati nikakva imena, već im je suđeno da imena sami sebi nađenu. i da će tako njihova imena ostati dok je svijeta.
Plav

     Princeza iste noći ispriča san svom mužu, i oni se dogovore da nikome ne pričaju ništa, već da vide hoće li se i kako obistiniti taj san.
     Poslije godinu dana princeza rodi muško dijete, ali otac i majka mu ne šćeše dati ime, čekajući šta će biti dalje. Opet kroz godinu dana princeza rodi drugog sina. Ni njemu ne šćeše dati ime. Tako i treće godine, kad princeza rodi trećeg sina. A četvrte godine princeza zaista rodi plavooku i plavokosu kći, baš onako kako je u onom snu čula da će biti.
     Istina je sve- rekoše muž i žena i stadoše njiviti svoju đecu, dobro se pazeći da koje ne zovu kakvim imenom, već su bili sigurni da će oni svoja imena sami zaslužiti, onako kako je u onom snu čula da će biti.
     Živjeli oni tako, živjeli, pa dođe vrijeme, istog dana umrije im otac i majka, a u dvoru ostadoše bezimena đeca.
Gusinje

     Jedne noći i oni usniju san da svako od njih treba da ide u svijet da potraži svoje ime. Tako i učine. Najstariji, koji je mogao da ponese najviše blaga, dođe u jedan bezimeni grad, koji mu se neobično dopade i riješi da ostane u njemu da živi. Pošto je imao dosta novca, pokupi cio grad na gozbu i skuha im neko jelo var-var koje do tada niko nije jeo. Po tolikim gostima i po onom jelu njega prozovu Gostivar, ali se ubrzo i cijelo mjesto poče tako zvatl.
     Drugi brat, idući nekim ravnim poljem, ugleda krilatu aždahu kako iznad njegove glave pronese njegovu otrovnu strijelu, koju je dotle nosio o ramenu. Kad se viđe na muci, on prebi štap, zape jednu polovinu na svoj luk, i pogodi onu aždahu pravo u oko. Ona mrtva pade pored njega i ispusti njegovu otrovnu strijelu. Istog časa skupi se mnogo naroda, moleći ga da nikud ne ide, već da ostane tu. Tako i učini, ali pošto mu niko nije znao ime, prozovu ga Strijelac, a ono mjesto Streoce.
     Treći, najmlađi brat i sestra odu još dalje, preko planina, pošto je sestru, iako ona nije znala za to, vodio onaj majčin san, k onom jezeru u kome ju je čekao vodeni zmaj. I zaista, došavši na njegove obale, obrasle ševarom i drugim gustišem, znala je da je to mjesto koje traži. Pošto je dan bio sunčan, a ona umorna od duga puta, zagazi u vodu da se rashladi, idući stopu po stopu u jezersku dubinu, kao da je tamo nešto mami i vuče. Oni koji su je gledali s obale, pričali su poslije da je za njom ostajao zlatan trag, i da se boja njene kose miješala s talasima, tako da je najednom sve postalo plavo kao da je sunce počelo da sije biser po vodi. U tom je izašao vodeni zmaj, i one đevojke je nestalo u tren, samo je voda za devet dana tekla plava od krvi one đevojke. I ono jezero nazvaše Plavsko. Kažu da i sad, ponekad, za vrijeme ljetnjih večeri, iz njega teče plava voda.
     Najmlađi brat, ne mogavši se odvojiti mnogo od sestre, koju mu je ugrabio vodeni zmaj, i obnađujući se da će odnekud doći, u jednom gustišu, gdje je raslo mnogo joha, vrba i drugog šiblja, sagradi sebi kuću, pa ga po tom nazovu Gusinj, a to mjesto Gusinje.

Izvor: "Usmena epika Bošnjaka" Husein Bašić str. 103-104.


Постави коментар

0 Коментари