Predsjednik kluba Emir Feratović ističe da su
zadovoljni postignutim rezultatima, i posebno naglašava da su tome, osim djece, najviše
doprinijeli roditelji koji su od početka imali povjerenje u ideju o pokretanju kluba.
„Početak nije bio lak. Sjećamo se prvih treninga
kada je bilo oko desetoro djece. Ali, rad trenera, prije svega, doveo je do toga da klub danas
broji oko 100 aktivnih članova, dječaka i djevojčica različitih uzrasta. Jedan od najvećih
problema sa kojima smo se sreli na početku je bio obezbjeđivanje termina za treninge. Ali, zahvaljući
razumijevanju direktora srednje škole Rifata Balića, koji nam je od starta pružio pomoć u
vezi korišćenja sale za treninge i odigravanje utakmica, uspjeli smo da u kontunuitetu
realizujemo sve planirane aktivnosti”, kaže Feratović.
Govoreći o imenu kluba, Feratović ističe da na taj
način žele i da skrenu pažnju na ugroženost balknskog risa.
„Naš klub nije samo košarka. Svako naše putovanje i
utakmice nose priču o Plavu, Gusinju i
Prokeltijama. Želimo da javnosti skrenemo pažnju na
ugroženost balkanskog risa koji živi na
ovom području, a da djeci kroz ostale aktivnosti
kluba unapređujemo svijest o potrebi zaštite
i čuvanja životne sredine, ali i o promociji
turističkih potencijala”, priča Feratović.
Takmičenje u košarkaškoj ligi zahtijeva i određena
finansijaska sredstva. Da situacija nije laka, svjedoče u upravi ovog kluba.
“Pa, vrlo je teško. Što bi naš narod rekao
„preturajemo se“. Treneri Donko Dašić i Irfan Redžepagić rade volonterski, a istovremeno su i
vozači i ekonomi, a tokom putovanja brinu o djeci kao roditelji. Klub se samofinansira od
članarina koje su nedovoljne da pokriju sve troškove. Samo za organizaciju i odigravanje jedne
utakmice, u prosjeku nam je potrebno od 150-200 eura. Sponzore nemamo, a od Opštine smo za
prethodnu takmičarsku sezonu dobili samo 300 eura. Očekivali smo da će dijaspora
prepoznati značaj kluba, nažalost, ta podrška je izostala tokom sve tri godine”,
ističe Feratović.
Klub je tokom prošle sezone odigrao oko 70 zvaničnih
mečeva. Nastupale su četiri selekcije – tri muške i jedna ženska selekcija.
“Iz svega ovoga se može doći do zaključka o dijelu
godišnjih troškova kluba. Osim ovih, klub ima i brojne dodatne izdatke.
Napomenućemo da samo za jedan sat treninga treba izdvojiti 15 eura, a mi
treniramo svaki dan po dva sata, a i to je nedovoljno za ovoliki broj selekcija”,
kaže Feratović.
Na pitanje da li bi zbog problema s finansijama klub
mogao da prestane sa radom, iz uprave odgovaraju:
„To ni pod razno! Bez obzira na sve poteškoće i
probleme sa kojima s susrećemo, Balkanski ris će da postoji. Prvi smo klub u opštini koji je
uspio da zadovolji rigorozne uslove za preregistraciju i usklađivanje rada sa novim Zakonom
o sportu. Imamo svoju kancelariju, svoje skromno kombi vozilo koje je staro 25 godina,
ali nas za sada dobro služi. A često nam majstor Alen Deljanin ne naplaćuje usluge popravke i
servisiranja”, ističu u upravi ovog kluba.
Za ljetnji period planirane su nove aktivnosti. Zbog
radova na renoviranju dvorane neće moći da treniraju u dorani, ali će raditi na
dostizanju fizičke spreme.
„Potrudićemo se da spremni uđemo u sezonu, iako ćemo
biti hendikepirani nedostatkom treninga u dvorani. Po planu i programu za ovu
sezonu imamo nove selekcije, jednu mušku- mlađi pioniri i jednu žensku-pionirke. Hoćemo li
moći to da pokrijemo finansijski i da nastupimo sa šest selekcija ostaje
vremenu da pokaže, a mi smo dali obećanje djeci da ćemo dati sve od sebe za
njih. U skorije vrijeme bi mogli da prijavimo i seniorsku ekipu obzirom na to
da ćemo ove sezone imati fantastične juniore. Ali, kad god pomenemo proširenje
i jače ambicije sjetimo se kako stojimo finansijski, i to je uvijek prepreka za
razvoj i dokazivanje naših mladih sportista”, navode u upravi kluba.
Kako ističu, ponosni su što uspjeli da iznjedre
košarkaškog sudiju Armina Šiljkovića,
koji sada sudi pod okriljem košarkaškog saveza Crne Gore.
“Desetak naših članova je pohađalo seminar i obučili
su se za pomoćne sudije. U razvoju kluba takođe imamo jednu smetnju, a to je nedostatak
stručnog kadra. Toliko selekcija sa samo dva trenera predstavlja ogroman teret
za njih. Pošto nismo u mogućnosti da dovedemo trenera koji bi nam pomogao u
radu, nadamo se da će uskoro neko od naših članova pokazati ambicije da se bavi
trenerskim poslom u čemu ćemo mu mi itekako izaći u susret i pomoći da dobije
prvu licencu”, poručuje Feratović.
0 Коментари