PODGORICA - Javni
poziv, bolje reći prijekor i upozorenje pripadnicima bošnjačkog, albanskog i
hrvatskog naroda da se ne miješaju u odnose ‘među pravoslavnom braćom’, je
jasna šovinistička i nacionalistička poruka da Crna Gora nije i njihova država.
Takve poruke su sračunate da se poremete međunacionalni odnosi i Crna Gora
učini ranjivijom. Da li bi takvo ‘pravo’ priznali kosovskim Albancima u odnosu
na tamošnje Srbe, kaže u intervjuu Vikend novinama akademik Crnogorske
akademije nauka i umjetnosti i predsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore
Zuvdija Hodžić.
U ponedjeljak, 16. decembra, SUBNOR, na čijem ste
čelu, priprema svečano obilježavanje 75 godina od oslobođenja Crne Gore od
fašizma. Šta je sve planirano u okviru te manifestacije?
HODŽIĆ:
Obilježavajući 75 godina od oslobođenja Crne Gore od fašizma, u većini
opštinskih boračkih organizacija održane su kulturno-umjetničke akademije,
tribine, promocije, istorijski časovi u školama, kviz – takmičenje iz istorije
NOB-a. U ponedjeljak, u Crnogorskom narodnom pozorištu, održaće se centralna
manifestacija – Svečana akademija “Slobodna je Crna Gora” na kojoj će govoriti
Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore. Biće izveden i prigodan
kulturno-umjetnički program. Nastupaće KIC POP HOR sa spletom partizanskih
pjesama. Kad god i gdje god da je nastupao, sala je bila puna, publika je
uživala, mnogi su i pjevali, spontano ispoljavajući dubinu osjećanja i
vezanosti za NOB i partizane. Tako će, uvjeren sam, biti i na ovoj svečanosti.
Dok se na jednoj strani slave slobodarske ideje i
antifašizam kao temeljna odrednica Crne Gore, na drugoj, u najvišem
zakonodavnom domu u državi, od jednog političkog subjekta prebrajaju se “naši”
i “njihovi”, pravoslavci i ostali, poručuje da će sve narod popraviti. Kako Vi
vidite ova dešavanja?
HODŽIĆ:
Šta znači javni poziv, bolje reći prijekor i upozorenje pripadnicima
bošnjačkog, albanskog i hrvatskog naroda da se ne miješaju u odnose “među
pravoslavnom braćom”? Zar poruka nije jasna, šovinistička i nacionalistička: Crna
Gora nije i njihova država, mi smo većina i samo se mi pitamo. To je naše
pravo. Kako vidim to? Kao sračunato da se poremete međunacionalni odnosi i Crna
Gora učini ranjivijom. Da li bi takvo “pravo” priznali kosovskim Albancima u
odnosu na tamošnje Srbe.
Da li na sve to treba gledati samo kao na
ubiranje političkih poena ili možda kao na opasnu provokaciju?
HODŽIĆ:
Ako “frontovci” i oni, njima slični, misle da time ubiraju političke poene,
grdno se varaju. U stvari, rade protiv sebe, jačaju vodeće političke snage u
Crnoj Gori. Zato je opozicija sve slabija i biće još slabija. A da je ona bolja
– i vlast bi morala biti bolja, i svima bi bilo bolje. Svojim “ispadima” čine
da se ne uspavamo, da se ne zavaramo i potcijenimo opasnost od unutrašnjeg
neprijatelja od koga se, prvi put u crnogorskoj istoriji, valja čuvati više
nego od spoljnjeg.
Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti izaziva
dosta polemike. Zašto tolika buka oko ovog zakonskog rješenja? Da li je Crna
Gora spremna za rješavanje ovog pitanja s obzirom na podjele u crnogorskom
društvu? Gdje očekujete probleme i zašto?
HODŽIĆ:
Ko se buni? Kome smeta Zakon o slobodi vjeroispovijesti? Samo Srpskoj
pravoslavnoj crkvi, koja je zbog nepostojanja takvog zakona, uzurpirala državnu
imovinu, prodavala zemlju, uzimala novac od vjerskog turizma i rentijerstva,
stvarajući ogromnu ekonomsku moć. Država ne da je nije u tome ometala, nego je
i finansijski i na drugi način pomagala, finansirala je izgradnju hrama u
Podgorici, izgradnju puta do Ostroga, oslobađala je dažbina i slično. Ekonomsku
moć i ogroman novac Srpska pravoslavna crkva je koristila i koristi za
ideološko-političko djelovanje na štetu Crne Gore, za posrbljavanje crnogorskog
naroda.
Iskreno,
plašim se da će u rješavanju ovog pitanja, iako za sada nastupa energično –
vlast zastati na pola puta.
Crna Gora je sekularna država, rješavanje
vjerskog pitanja je moralo doći na dnevni red…
HODŽIĆ:
Naravno, vjerske zajednice su zakonom odvojene, što je dobro i za nju i za
njih, potvrda demokratske, etičke i ideološke zrelosti crnogorskog društva
nastalog na partizanskim, da ne kažem komunističkim temeljima. Ali, sigurni u
sebe i državu, potcijenili smo “spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja”, što je
iskoristila Srpska pravoslavna crkva i poklopila duhovni i teritorijalni
prostor Crne Gore. Amfilohije je umijećem i besprizornošću postao ekonomska
sila. Naravno, Srpska pravoslavna crkva će to bogatstvo, a ne vjeru, braniti
svim što joj bude dostupno i dozvoljeno.
Na međunarodnom planu Crna Gora je uvažena država,
ali na unutrašnjem ima još onih koji negiraju i crnogorsku naciju i crnogorsku
državu…
HODŽIĆ:
Tačno je da je Crna Gora uvažena na međunarodnom planu, ali ne znači da je van
geopolitičkih, vojnih, vjerskih i drugih interesa i planova vodećih svjetskih
sila. Toga je uvijek bilo i biće. Nekome više, nekome manje, u ostvarenju tih
interesa pomažu, bolje reći služe, i neki s kojima živimo, češće jedni pored
drugih nego zajedno, koji time rade i protiv nas i protiv sebe.
U jednom ranijem intervjuu podsjetili ste da su
nacistički ideolozi govorili da je “propaganda moćnije oružje od mitraljeza i
topova”. Koliko je Crna Gora danas izložena negativnoj propagandi?
HODŽIĆ:
Hiljadu puta ponovljena laž postaje istina. Iako mala, zbog strategijskog,
geografskog položaja, Crna Gora je uvijek bila interesna sfera istočnih i
zapadnih carevina i svjetskih sila. Ulaskom u NATO otklonila je mogućnost da
bude ugrožena njena državnost, teritorija, nezavisnost. Neće se na nju ni moći
ni smjeti vatrenim oružjem pa je baš zato i pojačan specijalni rat – borba
drugim raspoloživim i moćnim oružjem – propagandom. Tu je front jako širok, a
“frontovci” mnogi i razni.
Sada
je, npr, u fokusu navodna ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori. Patrijarh
Irinej kaže da mu je gore nego što mu je bilo u ustaškoj Hrvatskoj. Tu je i
Amfilohije koji uporno djeluje sa klerofašističkih i kleronacionalističkih
pozicija, nastojeći da rehabilituje četništvo, ideologiju kame i kokarde.
Otvoreno vrijeđa crnogorski narod, ponižava državu, vrijeđa partizane, NOB i
Tita, gradi i razgrađuje, uzurpira, buni. Evo najavljuje i iznošenje moštiju
Svetog Vasilija iz Ostroga u Nikšić – kao što su šetali mošti cara Lazara i
doveli do krvoprolića i stotine hiljada ubijenih. Ne mogu izlivi mržnje ni u
gori, kamoli u parlamentu
Kod dijela građana svaki pokušaj nipodaštavanja
države, crnogorskog identiteta, istorije, izaziva ogorčenje i na same državne
institucije zbog blagog, odnosno neadekvatnog reagovanja. Šta Vi mislite, da li
institucije adekvatno odgovaraju na takve pokušaje?
HODŽIĆ:
Prije institucija, udruženja i pojedinaca morala bi da reaguje država. Ona to
ne čini ni na vrijeme ni kako bi morala. Crna Gora je utemeljena na
antifašizmu, na vladavini prava i pravde, imamo dobre zakone ali ih treba i
primjenjivati. Ne može “limenka” na Rumiji, ne može krstionica u Tivtu; ne mogu
govori i izlivi mržnje ni u gori, a kamoli na javnim mjestima, skupovima, pa
čak i u parlamentu. Ne može da prođe nekažnjeno namjerno iskrivljavanje
istorijskih događaja. Evo primjera: piše se da su crnogorski proleteri u
Sloveniji pobili 12.000 crnogorskih četnika – bez suđenja. A istina je – iz
Crne Gore je na taj put krenulo oko pet hiljada četnika, među kojima i članovi
porodica, preko hiljadu mladih ljudi ispod 21 godine (koji su vraćeni u Crnu
Goru kao i oko hiljadu zarobljenih četnika). Kolonu su na putu napadali i
ubijali ustaše, neki su umrli od iznemoglosti i bolesti.
To su
činjenice kao i da su četnici Pavla Đurišića na sjeveru Crne Gore i u Sandžaku
(po njegovom priznanju i izvještaju Draži) ubili oko 12.000 nevinih ljudi, žena
i djece. I javi se poslanik Aleksić i javno traži spomenik tome zločincu. I
niko ništa.
Zar to nije pitanje i za akademsku zajednicu,
istoričare…
HODŽIĆ:
Pojedinci iz akademske zajednice, istoričari, reaguju ali se ne čuju niti mogu
čuti od zaglušujuće vike kvazi-istoričara i uspaljenih i ostrašćenih govornika.
To, sigurno, deprimirajuće utiče na pojedince iz akademske elite, mada ih to ne
opravdava.
Vidimo šta se dešava unutar Evropske unije, da se
otvaraju nove inicijative, što koriste populističke i nacionalističke snage u
Evropi. Sve to usporava i crnogorske integracije, iako je Crna Gora u
pregovaračkom procesu daleko ispred svih drugih kandidata u regionu…
HODŽIĆ:
Put u Evropsku uniju nam je utaban i mi ćemo biti u Evropi jer je to i u njenom
interesu. Nije EU idelna, ali je članstvo u njoj za nas najbolje – vojnički,
ekonomski, politički i kulturološki. Bez obzira na desnicu, populizam,
nacionalizam, ksenofobiju… Evropa ima i ogromni demokratski, građanski,
intelektualni i drugi kapacitet. Ujedinjena, ima moć i snagu da odgovori na sve
izazove.
Izvor: Vikend novine
0 Коментари