Bošnjačko vijeće: Država mora da se oslobodi krivice za deportaciju izbjeglica

Herceg Novi- Povodom 30. godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine, Bošnjačko vijeće poziva nadležne organe pravosuđa da se ovaj kao i drugi slučajevi ratnih zločina ponovo aktuelizuju i pravosnažno okončaju.

Dr Bejto Šahmanović

Crna Gora je platila naknadu štete porodicama žrtava ali nije obezbijedila krivičnu pravdu u ovom slučaju - rasvijetlila  zločin i došla do nalogodavaca i direktnih izvršilaca. 

Pozivajući se na ponovljene ocjene Evropske komisije (EK) da Crnoj Gori i dalje nedostaju rezultati procesuiranja ratnih zločina, podsjećamo da ovaj zločin, ni poslije tri decenije  nije procesuiran  u skladu s međunarodnim niti domaćim pravom kako bi se svi koji su u njemu na bilo koji načun učestvovali priveli  pred lice pravde.

„Jedini grijeh deportovanih bilo je njihovo  bošnjačko ime i prezime koje su dobili rođenjem. Ovaj zločin i dalje predstavlja dvostruku mrlju na obrazu  države Crne Gore koja se u svojoj istoriji ponosila čojstvom. Prvo zato što su nedužni ljudi  deportovani dželatima, a drugo što zločin posredno -  u kontinuitetu traje 30 godina i što još niko nije adekvatno kažnjen za stradanje civila koji su u našoj državi  potražili spas.“ izjavio je član Bošnjačkog vijeća dr Bejto Šahmanović.

Bošnjačko vijeće u potpunosti podržava ideju i zahtjeve pojedinih subjekata i NVO organizacija koje se zalažu za izgradnju adekvatnog spomen obilježja u Herceg Novom, što je želja porodica stradalih i pravednih građana,  da se na taj način pošalje poruka da se nikad više ne desi ovakav grijeh u  Crnoj Gori. 

Crnogorska policija,  u maju 1992.godine, nezakonito je uhapsila najmanje 66 osoba, civila, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i predala ih vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. U stanici policije u Herceg-Novom je bio sabirni centar u koji su privođeni i iz drugih gradova. 

Svi ubijeni su bili Bošnjaci, ne postoji podatak da je neko od deportovanih druge nacionalnosti. Trideset godina nakon zločina, pronađeni su i identifikovani posmrtni ostaci samo  osmoro ljudi, dok se ostali vode kao nestali, a ne zna se pouzdano ni mjesto na kome su stradali.

Nemaju ni groba ni mramora - spomenika, ali nećemo dopustiti da budu zaboravljeni!