LJEŠNJANIN ALMIRA – PLAV
SMŠ ,,Bećo Bašić”
Mentorka Jasmina Srdanović, prof.
Tajna
Šetajući putićem kojim redovno prolazim kad idem kod svojih babe i djeda sjetih se uspomena.
Kad su još bili sa mnom.
Na ovom svijetu, baš na ovom putiću,
baš na ovaj dan
-samo nekoliko godina ranije…
Ali nijesu djed i baba sve što nedostaje…
Nedostaje i cvrkut ptica u jesen.
U jesen, baš ovakvu kakva je sada bila
-samo nekoliko godina ranije…
Nedostaju stabla.
Visoka, neboderi!
Iza kojih bih se krila dok smo igrali žmurke
Nas troje.
Ja, djed i baba…
Fali mi miris trave poslije kiše.
Kad se sakrijem ispod drveća,
Misleći da sam odabrala
savršeno mjesto za skrivanje
i da me tu niko neće naći…
A odaju me koraci opanaka
Po blatu,
Trag koji ih je uvijek vodio
Pravo ka meni
I moje tajno mjesto za skrivanje
Koje više nije neka tajna.
Da li se sve tajne odaju ovako lako?
Ko će mi odati tajnu dobro očuvane okoline?
“ne bacajte smeće!”- To je sve što čujem.
Ima li neko još neku ideju?
Neku tajnu koju još nijesmo čuli,
Neku pravu tajnu?
O čuvanju okoline?
“Ne sjecite šume!”- Jos jedna koju smo već čuli.
Dajte narode,
Sigurno imate još neku tajnu!
“Volite prirodu k’o što volite svoje”- hmm…
Ovoga se ne sjećam.
Ovo je, izgleda,
nova tajna!
“Volite djeco okolinu
k’o što volite svojega djeda i babu”.
-Znate li koja je tajna toga što oni još ne umiru u našim sjećanjima, i sve lijepo što sa njima smo prošli… iako su, već odavno otišli sa ovoga svijeta?
Čuvali smo ih. Čuvali smo uspomene sa njima!
Zato ih ne zaboravljamo. Zato su još uvijek tu. Tu, u duši,
tu, u srcu!
A ako budemo čuvali okolinu?
Šta onda?
Onda ce se i okolina sjećati nas,
Sve životinje,
Sve biljke,
Svo to izgaženo blato,
Posječeno drveće…
Sjećaće se nas kao svojih heroja!
Volite okolinu ko što volite svoje.
Ljudi ko i okolina, umrijeće
A sjećanja su ono što ostaje za njima,
Dajte da se okolina sjeća nas kao herojā.
Ko sto se mi babe i djeda sjecamo kao najvećim ljubavima djetinjstva!
