Sve zločine počinjene na teritoriji Crne Gore treba osuditi podjednako, jer je to jedini način da se pokaže da nečije žrtve nisu veće od drugih, poručuje u razgovoru za Anadolu Agency (AA) reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić.
On je povodom obilježavanja 77 godina od zločina u Velici, kazao da kao čovjek, duboko žali za svim zločinima koji su se počinili na teritoriji Crne Gore i šire, uključujući i zločine u Pivi i Velici.
“Moj pijetet za žrtve i njihove porodice. Međutim, razmišljajući šta se sve dešavalo kroz istoriju Crne Gore, ne mogu, a da ne spomenem neke slučajeve koji se danas ne spominju niti od strane Vlade, a ni među najavljenim rezolucijama“, kaže Fejzić.
Podsjeća na pokrštavanje muslimanskog stanovništva u Plavu i Gusinju, kao i na masovne pokolje u Šahovićima i duž Limske doline.
“Imam poštovanje za žrtve Velike i Pive, ali niko ne spominje događaje iz 1912 i 1913. godine, gdje je u Plavu i Gusinju ubijeno oko 600 najbiranijih i najuglednijih plavo-gusinjskih prvaka i gdje je kompletno stanovništvo na silu pokršteno. To je opšte poznata činjenica i to svi u Crnoj Gori znaju.
Pitam se šta je Šahovićima 1924. godine, gdje je napravljen strašan zločin, genocid, nazovite ga kako hoćete. To su bile mirne godine, bez ratova i tada je u Šahovićima ubijeno više stotina civila, djece, žena. Pobijeno je sve što je zatečeno u tom trenutku i to na najsvirepiji način. Ono što je uspjelo da pobjegne, danas živi širom svijeta“, kaže reis Fejzić.
Poručuje da jedinu pomoć koju je tadašnja vlast pružila onima koji nisu ubijeni, jeste da im se izdaju pasoši da idu za Tursku.
“Danas u Šahovićima nema ni jednog muslimanskog stanovnika, da ne govorimo o spomenicima i bilo kakvom tragu da su oni tamo živjeli. Ima jedno zaraslo groblje i mi kao Islamska zajednica smo imali inicijative da ga uredimo, ali smo nailazili na žestok otpor lokalnog stanovništva. Da se tu ne završava priča kada su Šahovići u pitanju, nastavak ima u Drugom svjetskom ratu, gdje se upravo u Šahovićima formira četnički štab, gdje je samo par godina prije toga pobijeno kompletno lokalno stanovništvo. Tu je bio četnički štab, na čelu sa Pavlem Đurišićem. U zvaničnim izvještajima koje je Pavle Đurišić slao komandantu Draži Mihajloviću, navodi da je negdje samo u bjelopoljskom dijelu Bihora spaljeno 33 sela, a da je u pokoljima duž Limske doline, pa sve do Pljevalja poklano i pobijeno više od 9.000 civila, djece, žena“, kaže Fejzić.
On podsjeća i na takozvani “barski masakr“, gdje je 1945. godine pobijeno više od 450 ljudi.
“Svi ovi stravični događaji, a riječ je o desetinama hiljada, ne da se ne obilježavaju, već nema spomen obilježja. I ako već hoćemo da radimo na istraživanju zločina, onda bi bilo veoma korektno da ako nas današnja politička elita smatra autentičnim građanima i državljanima Crne Gore, i ako nas još uvijek neki doživljavaju kao u Drugom svjetskom ratu da smo neki nenacionalni element, da se sve ovo uzme u obzir i da se svi ovi zločini osude podjednako. Na taj način bi se pokazalo da nečije žrtve nisu veće od drugih i da se nečije žrtve ne mogu ni spomenuti u odnosu na druge i da se nekim žrtvama ne može ni napraviti spomenik. Očekujem da svi građanski pokreti i partije, da će uzeti u razmatranje, da ako treba da se uđe u rasvjetljavanje zločina, da se svi pobroje, jer vidite da su mnogi od ovih zločina na desetine puta veći od ovih koje ja svakako osuđujem. Vlada Crne Gore bi trebalo da ima iste aršine za sve svoje građane. Možda ova vlada nema manjinskih naroda u svom sastavu, ali taj građanski duh ne bi trebalo da bude doveden u pitanje“, zaključuje Fejzić.
