PLAV- Promocija zbirke "Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme"- Senade Đešević je realizovana za vrijeme manifestacije "Dani borovnice", u Koncertnoj dvorani Centra za kulturu "Husein Bašić" u Plavu, 18. 7. 2019.
Promoteri:
Atvija Kerović, direktor "Almanaha";
Mirsada Bibić Šabotić, mr maternjeg jezika i književnosti i književnica;
Senad Gačević, profesor na Muzičkoj akademiji i kompozitor;
Azra Glavatović, mr maternjeg jezika i književnosti;
Senada Đešević, prof., maternjeg jezika i književnosti i književnica;
Moderator: Amar Đešević.
Od 2009. godine Senada Đešević - profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti iz JU SMŠ „Bećo Bašić“, Plav je animiranjem svojih učenika započela projekat „Sačuvajmo od zaborava“. Cilj projekta je zapisivanje i prezentovanje narodnih lirskih pjesama, naročito pjesma koje se pjevaju na dugi glas, a koje nažalost iščezavaju, anegdota, dijalektizama, kletvi, blagoslova, frazeologizma, bajalica, tužbalica, starih igara za djecu, a koje se još uvijek pamte prenoseći ih onako kako su ih čuli, čuvajući sve jezičke osobine plavsko-gusinjske oblasti.
-imenovana je okupila oko sebe veliki broj saradnika (učenika, roditelja, komšija, rodbine);
-razvila svijest o vrijednosti narodnih umotvorina;
-pripovijeda o potrebi njihovog bilježenja kako bi se sačuvale od zaborava;
-iako je to obiman i mukotrpan rad sadržajno je umijela da uoči vrijednost i ljepotu narodnih umotvorina;
-u njima čuva izvorni govor, kojim se opisuju osjećanja ljudi sa ovih prostora;
-umotvorine su vrelo narodnog života i narodne filozofije;
- uzor su mnogim lingvistima;
-prikazuju autentičan i originalan humor i duh naroda ;
-sakupljena građa je značajna za jezik, stil, život i običaje;
-iz njih upoznajemo etiku, psihologiju i filozofiju života ljudi koji žive ili si živjeli na ovim prostorima;
-poručuje da u ovom nasljeđu vrijednost pripada svima, ona je ljudska, svjetska, ona je naša;
-to je uvid u čovjekov unutrašnji svijet, a taj svijet traje;
-uspjela je da ih sačuva, oživi i vrati narodu.
Njihova vrijednost trajaće kroz vrijeme, stalno se uvećavajući.
Između ostalog, promoteri su istakli:
Atvija Kerović:
O velikoj vrijednosti knjige Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme, koju je priredila Senada Đešević, agilna i izuzetno uspješna profesorica maternjeg jezika, zaposlena u JU SMŠ „Bećo Bašić“ u Plavu, jasno govori činjenica da su je urednici eminentnog izdavača Fakulteta za crnogorski jezik i književnost uvrstili u biblioteku Patrimonium, knj.15. U toj biblioteci su, između ostalih, kao autori zastupljeni: prof. emeritus Novak Kilibarda, nedavno preminuli akademik Danilo Radojević i mladi profesori sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić, Vladimir Vojinović i Aleksandar Radoman.
Profesorica Đešević je osmislila i punu deceniju vodila projekat, uz podršku svojih učenika, bilježenja lirskih pjesama koje još uvijek egzistiraju u usmenoj tradiciji plavsko-gusinjskog područja. Više od dvije trećine pjesama zabilježene su od osoba starijih od osamdeset godina, od kojih neke više nijesu među živima. Jedna arapska poslovica nas uči da: „Kada umre starac ili starica, to je isto kao da je izgorjela biblioteka“. Ovom knjigom spašeno je više desetina biblioteka i sve zasluge za taj poduhvat idu Senadi Đešević.
Na kraju, možemo sa zadovoljstvom zaključiti da su Husein Bašić, koji je umro prije dvanaest godina, te Halil Markišić i Ibrahim Reković, koji su u poodmakloj životnoj fazi, dobili dostojnog/u nasljednika/cu sposobog/u da na vrlo kvalitetan način izučava nematerijalnu kulturnu baštinu plavsko-gusinjskog kraja.
Mirsada Bibić Šabotić:
Zbirka „Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme“, ogleda se u specifičnosti kulturne baštine sačuvane od zaborava kroz pisanu riječ i kazivanje autoričinih sugrađana. Ako sagledamo savremeno društvo uopšte, shvatićemo da se sve temelji na prošlom, da je naša tradicija, naši običaji, moral, vještine, pa i govor refleksija davne prošlosti. Taj interaktivni odnos prošlosti i sadašnjosti najbolje će se spoznati upravo putem narodnog stvaralaštva. Zato, mogu slobodno reći da ova knjiga predstavlja veliko kulturno blago, ne samo za Plav i Gusinje, već i za čitavu Crnu Goru, a i šire, jer je ono filološko, antropološko i etnološko blago.
Senad Gačević:
1. Ova knjiga je važna kao kontinuitet istraživačkog rada na polju sakupljanja usmene tradicije plavsko-gusinjskog kraja, poslije Huseina Bašića, Halila Markišića i drugih.
2. Važno je da su se u rad na sakupljanju uključili srednjoškolci, i na taj način se i sami bolje upoznali sa ovom zaostavštinom, ali i sa potencijalom da neko od njih u budućnosti i sam bude istraživač.
3. Na ovaj način se obogaćuje građa koja može biti polazna osnova za naučnike i stručnjake iz oblasti etnomuzikologije, imajući u vidu da muzika plavsko-gusinjskog kraja nije u dovoljnoj mjeri etnomuzikološki obrađena i sređena.
Azra Glavatović:
Zbirka „Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme“, je nastala kao rezultat kooperativnog i zbirnog rada profesorice Đešević i njenih učenika, plavskih gimnazijalaca. Idejni vođa, realizator i priređivač ove knjige je prof. Senada Đešević, ali ovo je i knjiga njenih učenika kao i svih usmenih kazivača uz čija pamćenja i kazivanja plavsko-gusinjski kraj potvrđuje još jednu u mnoštvu tradicionalnih i identitetskoh vrijednosti.
Usmene ili narodne pjesme su uglavnom pjevane na posijelima uz ognjišta. Pjesme su bile odraz otpora životnoj gorčini, otpor nedaćama i nemaštini. Koliko god su istorijske okolnosti i društvena previranja, kao i gorčina vjetrometina otežavale život ljudima plavsko-gusinjskog kraja, nesalomljivim duhom opirali su se vjekovima.
Navedena publikacija je potvrda da se prošlost i danas cijeni i štiti od vremenskog nagrizanja i zaborava.
Senada Đešević duguje:
1. Zahvalnost promoterima.
2. Moderatoru Amaru.
3. Ljudima koji su saopštavali učenicima pjesme.
4. Učenicima koji su prikupljali pjesme.
5. Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju. Izdavaču Adnanu Čirgiću, urednicima Adnanu Čirgiću i Aleksandru Radomanu, recenzentima Ethemu Mandiću i Sanji Orlandić, Lektoru i korektoru Sanji Orlandić. Dejanu Batrićeviću, koji je uradio prijelom teksta, Suzani Pajović koja je uradila postavku korica edicije, te štampariji Grafo Bale u Podgorici.
6. Adisu Pejčinoviću, kamermanu i montažeru, Mirzi Mekuliju, tehničkoj podršci i Alenu Čekiću, koji je bio zadužen za izbor muzike za spot, koji je urađen za promociju zbirke, po motivima iz pjesme „Snæša među đeverima“, a koja je uvrštena u zbirku.
7. Učenicama: Semri i Erni Markišič, Eldini Šahmanović, Lejli Kandić i Selimi Musić, koji su učestvovale u programu, a koje su kroz pjesmu na dugi glas, „Đevojka je goluba njivila“, sevdalinku „Sejdefu majka buđaše“, narodnu pjesmu „Bosiljek mi se ne njiha“, te nacionalnim kolom -haloturko, dočarale duh starih vremena. Naročito bih se zahvalila bivšim učenicima: Ameru Hadžimušoviću, Harisu Jevriću i Sendi Osmančević, koji su dramaturški predstavili pjesme: „Hoj, džamijo delji-Đuljbegova“ i „Sabah zora“.
8.Opštini Plav koja nam je bila podrška tokom pripremanja i realizovanja programa.
9.Direktoru Doma za kulturu „Husein Bašić“, Vladu Kneževiću, na bezuslovnoj podršci. Nusreti Kojić za uređivanje sobe haloturko, tehničkoj podršci Enesu Kabašiću i Denisu Palavrtiću.
10.Urednicima časopisa: Prosvjetni rad Almanah, Lingva montenegrina , Avlija i Kod, u kojima su našle mjesto prikupljene pjesme.
Osobitu zahvalnost dugujem mojim roditeljima Etemu i Hasniji na bezuslovnoj podršci i saopštenim pjesmama koje su ovu zbirku upotpunile, svom suprugu Esadu na podršci tokom svih godina rada na prikupljanju istih, kao i mojim sinovima Amaru, Dženanu i Amilu, koji su pored bilježenja pjesama pružili pomoć pri uređivanju i selekciji pjesama.
Promoteri:
Atvija Kerović, direktor "Almanaha";
Mirsada Bibić Šabotić, mr maternjeg jezika i književnosti i književnica;
Senad Gačević, profesor na Muzičkoj akademiji i kompozitor;
Azra Glavatović, mr maternjeg jezika i književnosti;
Senada Đešević, prof., maternjeg jezika i književnosti i književnica;
Moderator: Amar Đešević.
Od 2009. godine Senada Đešević - profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti iz JU SMŠ „Bećo Bašić“, Plav je animiranjem svojih učenika započela projekat „Sačuvajmo od zaborava“. Cilj projekta je zapisivanje i prezentovanje narodnih lirskih pjesama, naročito pjesma koje se pjevaju na dugi glas, a koje nažalost iščezavaju, anegdota, dijalektizama, kletvi, blagoslova, frazeologizma, bajalica, tužbalica, starih igara za djecu, a koje se još uvijek pamte prenoseći ih onako kako su ih čuli, čuvajući sve jezičke osobine plavsko-gusinjske oblasti.
-imenovana je okupila oko sebe veliki broj saradnika (učenika, roditelja, komšija, rodbine);
-razvila svijest o vrijednosti narodnih umotvorina;
-pripovijeda o potrebi njihovog bilježenja kako bi se sačuvale od zaborava;
-iako je to obiman i mukotrpan rad sadržajno je umijela da uoči vrijednost i ljepotu narodnih umotvorina;
-u njima čuva izvorni govor, kojim se opisuju osjećanja ljudi sa ovih prostora;
-umotvorine su vrelo narodnog života i narodne filozofije;
- uzor su mnogim lingvistima;
-prikazuju autentičan i originalan humor i duh naroda ;
-sakupljena građa je značajna za jezik, stil, život i običaje;
-iz njih upoznajemo etiku, psihologiju i filozofiju života ljudi koji žive ili si živjeli na ovim prostorima;
-poručuje da u ovom nasljeđu vrijednost pripada svima, ona je ljudska, svjetska, ona je naša;
-to je uvid u čovjekov unutrašnji svijet, a taj svijet traje;
-uspjela je da ih sačuva, oživi i vrati narodu.
Njihova vrijednost trajaće kroz vrijeme, stalno se uvećavajući.
Između ostalog, promoteri su istakli:
Atvija Kerović:
O velikoj vrijednosti knjige Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme, koju je priredila Senada Đešević, agilna i izuzetno uspješna profesorica maternjeg jezika, zaposlena u JU SMŠ „Bećo Bašić“ u Plavu, jasno govori činjenica da su je urednici eminentnog izdavača Fakulteta za crnogorski jezik i književnost uvrstili u biblioteku Patrimonium, knj.15. U toj biblioteci su, između ostalih, kao autori zastupljeni: prof. emeritus Novak Kilibarda, nedavno preminuli akademik Danilo Radojević i mladi profesori sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić, Vladimir Vojinović i Aleksandar Radoman.
Profesorica Đešević je osmislila i punu deceniju vodila projekat, uz podršku svojih učenika, bilježenja lirskih pjesama koje još uvijek egzistiraju u usmenoj tradiciji plavsko-gusinjskog područja. Više od dvije trećine pjesama zabilježene su od osoba starijih od osamdeset godina, od kojih neke više nijesu među živima. Jedna arapska poslovica nas uči da: „Kada umre starac ili starica, to je isto kao da je izgorjela biblioteka“. Ovom knjigom spašeno je više desetina biblioteka i sve zasluge za taj poduhvat idu Senadi Đešević.
Na kraju, možemo sa zadovoljstvom zaključiti da su Husein Bašić, koji je umro prije dvanaest godina, te Halil Markišić i Ibrahim Reković, koji su u poodmakloj životnoj fazi, dobili dostojnog/u nasljednika/cu sposobog/u da na vrlo kvalitetan način izučava nematerijalnu kulturnu baštinu plavsko-gusinjskog kraja.
Mirsada Bibić Šabotić:
Zbirka „Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme“, ogleda se u specifičnosti kulturne baštine sačuvane od zaborava kroz pisanu riječ i kazivanje autoričinih sugrađana. Ako sagledamo savremeno društvo uopšte, shvatićemo da se sve temelji na prošlom, da je naša tradicija, naši običaji, moral, vještine, pa i govor refleksija davne prošlosti. Taj interaktivni odnos prošlosti i sadašnjosti najbolje će se spoznati upravo putem narodnog stvaralaštva. Zato, mogu slobodno reći da ova knjiga predstavlja veliko kulturno blago, ne samo za Plav i Gusinje, već i za čitavu Crnu Goru, a i šire, jer je ono filološko, antropološko i etnološko blago.
Senad Gačević:
1. Ova knjiga je važna kao kontinuitet istraživačkog rada na polju sakupljanja usmene tradicije plavsko-gusinjskog kraja, poslije Huseina Bašića, Halila Markišića i drugih.
2. Važno je da su se u rad na sakupljanju uključili srednjoškolci, i na taj način se i sami bolje upoznali sa ovom zaostavštinom, ali i sa potencijalom da neko od njih u budućnosti i sam bude istraživač.
3. Na ovaj način se obogaćuje građa koja može biti polazna osnova za naučnike i stručnjake iz oblasti etnomuzikologije, imajući u vidu da muzika plavsko-gusinjskog kraja nije u dovoljnoj mjeri etnomuzikološki obrađena i sređena.
Azra Glavatović:
Zbirka „Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme“, je nastala kao rezultat kooperativnog i zbirnog rada profesorice Đešević i njenih učenika, plavskih gimnazijalaca. Idejni vođa, realizator i priređivač ove knjige je prof. Senada Đešević, ali ovo je i knjiga njenih učenika kao i svih usmenih kazivača uz čija pamćenja i kazivanja plavsko-gusinjski kraj potvrđuje još jednu u mnoštvu tradicionalnih i identitetskoh vrijednosti.
Usmene ili narodne pjesme su uglavnom pjevane na posijelima uz ognjišta. Pjesme su bile odraz otpora životnoj gorčini, otpor nedaćama i nemaštini. Koliko god su istorijske okolnosti i društvena previranja, kao i gorčina vjetrometina otežavale život ljudima plavsko-gusinjskog kraja, nesalomljivim duhom opirali su se vjekovima.
Navedena publikacija je potvrda da se prošlost i danas cijeni i štiti od vremenskog nagrizanja i zaborava.
Senada Đešević duguje:
1. Zahvalnost promoterima.
2. Moderatoru Amaru.
3. Ljudima koji su saopštavali učenicima pjesme.
4. Učenicima koji su prikupljali pjesme.
5. Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju. Izdavaču Adnanu Čirgiću, urednicima Adnanu Čirgiću i Aleksandru Radomanu, recenzentima Ethemu Mandiću i Sanji Orlandić, Lektoru i korektoru Sanji Orlandić. Dejanu Batrićeviću, koji je uradio prijelom teksta, Suzani Pajović koja je uradila postavku korica edicije, te štampariji Grafo Bale u Podgorici.
6. Adisu Pejčinoviću, kamermanu i montažeru, Mirzi Mekuliju, tehničkoj podršci i Alenu Čekiću, koji je bio zadužen za izbor muzike za spot, koji je urađen za promociju zbirke, po motivima iz pjesme „Snæša među đeverima“, a koja je uvrštena u zbirku.
7. Učenicama: Semri i Erni Markišič, Eldini Šahmanović, Lejli Kandić i Selimi Musić, koji su učestvovale u programu, a koje su kroz pjesmu na dugi glas, „Đevojka je goluba njivila“, sevdalinku „Sejdefu majka buđaše“, narodnu pjesmu „Bosiljek mi se ne njiha“, te nacionalnim kolom -haloturko, dočarale duh starih vremena. Naročito bih se zahvalila bivšim učenicima: Ameru Hadžimušoviću, Harisu Jevriću i Sendi Osmančević, koji su dramaturški predstavili pjesme: „Hoj, džamijo delji-Đuljbegova“ i „Sabah zora“.
8.Opštini Plav koja nam je bila podrška tokom pripremanja i realizovanja programa.
9.Direktoru Doma za kulturu „Husein Bašić“, Vladu Kneževiću, na bezuslovnoj podršci. Nusreti Kojić za uređivanje sobe haloturko, tehničkoj podršci Enesu Kabašiću i Denisu Palavrtiću.
10.Urednicima časopisa: Prosvjetni rad Almanah, Lingva montenegrina , Avlija i Kod, u kojima su našle mjesto prikupljene pjesme.
Osobitu zahvalnost dugujem mojim roditeljima Etemu i Hasniji na bezuslovnoj podršci i saopštenim pjesmama koje su ovu zbirku upotpunile, svom suprugu Esadu na podršci tokom svih godina rada na prikupljanju istih, kao i mojim sinovima Amaru, Dženanu i Amilu, koji su pored bilježenja pjesama pružili pomoć pri uređivanju i selekciji pjesama.
0 Коментари