Državom se upravlja iz Vocap grupe Vlade, dok nam državna politika sve više liči na dječiju igru “paf-paf” – bez ozbiljnosti, vizije i odgovornosti, ocijenio je u intervjuu za “Dan” Bejto Šahmanović, osnivač Bošnjačkog demokratskog pokreta (BDP) i bivši član Upravnog odbora Fonda za ostvarivanje manjinskih prava.
Prema njegovim riječima, došli smo do toga da poslanici BS-a ne smiju prisustvovati sjednici, a kamoli govoriti o smjeni predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića.
• Kakav je položaj bošnjačkog naroda u Crnoj Gori i imaju li njegovi pripadnici istinske predstavnike u aktuelnoj vlasti?
– Na papiru, položaj Bošnjaka djeluje zadovoljavajuće, ali realnost je potpuno drugačija – posebno ako posmatramo sjever Crne Gore, gdje je bošnjačko stanovništvo dominantno koncentrisano. Taj region je decenijama ekonomski zapostavljen, sistemski zanemarivan i danas je u najlošijem infrastrukturnom stanju u državi. Putna povezanost je ispod svakog standarda, investicije zaobilaze taj kraj, a mladima je jedina realna opcija – odlazak.
Kao novi standard se nameće ideja da je nenormalno ono što je do juče bilo normalno – došli smo do toga da poslanici BS-a ne smiju prisustvovati sjednici, a kamoli govoriti o smjeni Andrije Mandića. Što bi narod rekao, imaju glavu za svačiju kapu.
Kada je riječ o tim istim predstavnicima, ili, kako se oni vole lažno predstaviti kao “autentični”, dovoljno je reći da neki poslanici i ministri nisu prošli ni mjesne odbore u svojim partijama, a predstavljaju se kao legitimni predstavnici naroda. U stvarnosti, oni predstavljaju samo svoje partijske šefove, bez ikakvog izbornog legitimiteta. Najveću štetu u političkom sistemu načinilo je rukovodstvo Bošnjačke stranke, koje je izgubilo politički legitimitet onog trenutka kada je, uprkos svemu što su govorili tokom predizborne kampanje, odlučilo da uđe u Vladu sa predstavnicima koalicije “Za budućnost Crne Gore”. Time su prevarili svoje birače i pogazili principe za koje su se, barem deklarativno, zalagali.
• Kako vidite aktuelnu političku situaciju?
– Politička situacija danas rezultat je političke ucjene, a ne dogovora. Trenutna većina nema legitimitet da upravlja državom, što potvrđuju i rezultati svih lokalnih izbora. Spajićeva partija, koja bi trebalo da predvodi procese, skriva se iza raznih lokalnih koalicija. Građanske partije gube povjerenje birača, što pokazuje da su ljudi umorni od neprincipijelnih saveza i iznevjerenih obećanja. Crnoj Gori je neophodan odgovoran i hrabar politički pokret svih naroda, pokret zasnovan na zajedničkim vrijednostima, jasno definisanim ciljevima, sastavljen od nekorumpiranih, dokazanih i iskrenih rodoljuba svih vjera i nacija. Taj blok ne smiju činiti ni predstavnici regionalnih dušebrižnika, niti lažni “autentični” predstavnici naroda koji su svoju vjerodostojnost već davno potrošili. Imamo najheterogeniju i najbrojniju Vladu dosad. Ministri svakodnevno demantuju jedni druge, nadležnosti su nejasne, a ako se kao društvo uskoro ne probudimo, mogli bismo doći u situaciju da premijer Crne Gore postane Andrija Mandić. Više nas ništa ne može začuditi od neprincipijelnih koalicija, mimo programa sopstvenih partija.
Udarac na pravdu
• Nedavno ste podnijeli ostavku u Upravnom odboru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Koji su ključni razlozi za to, i da li Fond radi u interesu manjinskih naroda?
– U ostavci kojom sam obavijestio Upravni odbor Fonda, Skupštinu Crne Gore, Administrativni odbor, kao i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, jasno sam istakao da je imenovanjem Dženisa Nurkovića za direktora pravda u toj instituciji pretrpjela ozbiljan udarac. Smatram da je to rezultat političke korupcije i mutnih radnji koje su se dešavale u Fondu.
• Pet godina nakon promjene vlasti – je li došlo do napretka u ekonomskom i socijalnom smislu?
– To pitanje treba postaviti svakom iskrenom čovjeku – bio on Crnogorac, Srbin, Bošnjak, Albanac, Musliman, Hrvat ili Rom – koji je 30. avgusta glasao za promjene. Da li mu je danas bolje? Da li je glasao za ovakav haos? Nažalost, postali smo društvo nekompetentnosti i neznanja. Dovoljno je pogledati biografije ljudi koji danas vode državu – mnogo toga će biti jasno. Imam utisak da su se oni građani koji su iskreno vjerovali u promjene, boljitak i napredak povukli, pa sada sve posmatraju iz sjenke, razočarani. Kada je riječ o ekonomskom napretku, valja postaviti pitanje – da nije turizma, kako bi se uopšte punio budžet i izvršavale osnovne obaveze prema zaposlenima? A da ne govorimo o novim-starim problemima poput sve veće prezasićenosti javne administracije, koju svakodnevno uvećavaju kadrovi dovedeni po partijskoj liniji, a ne po znanju, stručnosti ili rezultatima. Državom se upravlja iz Vocap grupe Vlade, dok nam državna politika sve više liči na dječiju igru “paf-paf” – bez ozbiljnosti, vizije i odgovornosti. Ako odgovorimo iskreno – jasno je da pomaka nema, a da su očekivanja grubo iznevjerena.
