 |
| Foto: Bošnjaci.net |
ARSLAN DUČIĆ rođen je 20. novembra 1992. godine u
Republici Bosni i Hercegovini na isti onaj dan kada se tradicionalno već
godinama, Božijom voljom, obilježava Dan Sandžaka. Nakon pogibije oca Zama (25.
septembar 1994.), zajedno sa majkom Merimom, napušta svoj dom koji su mu
roditelji prije rata teškim odricanjem i radom sagradili na Hrasnom Brdu,
zajedno sa članovima uže porodice. Kuća je zapaljena i ni do dan danas nije
obnovljena, što na jedan način razočaravajuće govori o odnosu vladajućhih
struktura prema porodici heroja odbrane domovine Republike Bosne i Hercegovine.
Republici Bosni i Hercegovini na isti onaj dan kada se tradicionalno već
godinama, Božijom voljom, obilježava Dan Sandžaka. Nakon pogibije oca Zama (25.
septembar 1994.), zajedno sa majkom Merimom, napušta svoj dom koji su mu
roditelji prije rata teškim odricanjem i radom sagradili na Hrasnom Brdu,
zajedno sa članovima uže porodice. Kuća je zapaljena i ni do dan danas nije
obnovljena, što na jedan način razočaravajuće govori o odnosu vladajućhih
struktura prema porodici heroja odbrane domovine Republike Bosne i Hercegovine.
Arslan je osnovnu, srednju školu i Fakultet
političkih nauka završio u Sarajevu.
Zaposlen je na poziciju rukovodioca poslova u
bosanskohercegovačku kompaniju koja se bavi proizvodnjom softverskih riješenja
za teritoriju Sjedinjenih Američkih Država.
Ovaj razgovor sa Arslanom vodimo na Dan Bošnjaka,
a neposredno nakon premijere dokumentarnog filma „Legenda o Zami – smrt za
život”, koji je snimljen u povodu 25. godišnjice od kako je njegov otac
herojski položio život u odbrani domovine Republike Bosne i Hercegovine.
Rahmetli Zamo Dučić je bio komandant manevarskog
bataljona „101. motorizovane brigade“ Armije RBiH, major po činu, nosilac je
najvećeg priznanja „Zlatni ljiljan“.
Ukopan je među bošnjačkim velikanima u haremu
Alipašine džamije u Sarajevu, što najbolje govori o njegovom nemjerljivom
herojskom doprinosu u odbrani Republike Bosne i Hercegovine.
 |
| Foto: Bošnjaci.net |
Arslane, znam da je tematika o kojoj ćemo govoriti teška ali posebno emotivna
za tebe, ali želimo se dotaći ličnosti tvojeg rahmetli oca Zama Dučića, koji je
bio major i komandanat manevarskog bataljona „101. motorizovane brigade“Armije
RBiH, heroja odbrane Republike Bosne i Hercegovine za koju je se borio srcem,
dušom i položio svoj mladi život. U vremenu srpsko-crnogorske agresije BiH i
okupacije Sarajeva, kao i u momentu njegove pogibije imao si nešto više od
dvije godine, sa ove vremenske distance ako vratiš film bar od momenta
sjećanja, kako ti je bilo rasti bez oca, na koje poteškoće i probleme ste
nailazili, naravno mama i ti?
ARSLAN DUČIĆ: Prije svega,
posljednjih dana, posebno me je počela boljeti spoznaja da sam se približio
periodu života kada je moj otac hrabro položio svoj život na Crnom Jasenu. Inače
on je poginuo u 27. godini života, a mene je neposredno nakon obilježavanja
dana njegove dženaze, koja je klanjanja na dan 9. novembra, očekuje 27. godina
života. Zaista, nikada u životu nisam imao potrebu za neki uzor iz javnog
života. Moj uzor meni je bio moj rahm. Zamo. Svakako, kako starim, počinjem da
preispitujem i upoređujem svoj put, reakcije i put moga oca. Gotovo svakodnevno
u svojim mislima prođem uskim ulicama Hrasnog Brda, tih ratnih dana i godina,
pa budem u bitci kod restorana 11 plavih, vrebam tako oko Željinog stadiona, pa
onda, kao po nekom i nečijem planu, misli me odvedu na kobni 24. septembar
1994. godine. Preispitujem sebe kako bih ja postupio. I nikad nisam uspio da se
mislima uputim dalje od tog dana. Izgleda da ni za mene poslije – ne postoji.
Iskreno, čini mi se da ni moje dijete ne bi odraslo uz oca u sličnim
okolnostima. Ali bi odraslo. Ovdje dolazimo na moj odgovor koji je sadržan i u
Vašem pitanju. Da nije bilo Zame i mnogih drugih hrabrih momaka, djevojaka i
žena koji su neustrašivo jurišali u opasnost ne bi bilo ni prilike za mojim
odrastanjem. Tako da koliko god da je bilo teško, kako meni tako i mojoj majci,
nositi se sa životnim nedaćama bez odrasle muške glave, toliko je bilo ponos
prošetati se slobodno ulicama grada, otići u školu, na pijacu, u džamiju, kod
tetke i tetka i njihovih troje male djece. I kora hljeba i čaša mlijeka u
slobodnom Sarajevu nam je bila vrijednija i hranjivija od najbolje gozbe u
Lukavici.
Bošnjaci.Net:
Tvoj rah. otac Zamo, rodom je iz Plava; herojski je položio život za Bosnu i
Hercegovinu. Kada si saznao i kako si to u sebi prihvatio da ti je otac heroj
odbrane BiH, a živiš bez njega?
ARSLAN DUČIĆ: Ovako ja
gledam na tu situaciju. Republika Bosna i Hercegovina je stara majka i
teritorija koja je uvijek bila područje na kojem su se vodili ratovi. Narod
koji živi na teritoriji RBiH su mnogobrojna djeca te stare majke i ti koji je
historijski štite od pokušaja i nasrtaja komšija i drugih zainteresovanih
okupatorskih strana. Majka ako izgubi dijete izgubit će i sigurnost, a samim
tim i svoju slobodu i identitet. Moj rahm. otac je shvatio da je majka vrijedna
života i njegove žrtve. Moja majka i ja smo shvatili da naša žrtva da živimo
bez njega je doprinos tome da sutra moje dijete živi sa svojim djetetom. Zar ne
bi bilo sebično ne razmišljati o generacijama ispred nas.
Tvoj rah. otac Zamo, rodom je iz Plava; herojski je položio život za Bosnu i
Hercegovinu. Kada si saznao i kako si to u sebi prihvatio da ti je otac heroj
odbrane BiH, a živiš bez njega?
ARSLAN DUČIĆ: Ovako ja
gledam na tu situaciju. Republika Bosna i Hercegovina je stara majka i
teritorija koja je uvijek bila područje na kojem su se vodili ratovi. Narod
koji živi na teritoriji RBiH su mnogobrojna djeca te stare majke i ti koji je
historijski štite od pokušaja i nasrtaja komšija i drugih zainteresovanih
okupatorskih strana. Majka ako izgubi dijete izgubit će i sigurnost, a samim
tim i svoju slobodu i identitet. Moj rahm. otac je shvatio da je majka vrijedna
života i njegove žrtve. Moja majka i ja smo shvatili da naša žrtva da živimo
bez njega je doprinos tome da sutra moje dijete živi sa svojim djetetom. Zar ne
bi bilo sebično ne razmišljati o generacijama ispred nas.
Plav, kao i sveukupno
naš Sandžak i Republika Bosna i Hercegovina, koliko god se mnogi trudili da ih
posvađaju i razdvoje sve su čvršće vezani. Protiv srca se ne može, koliko god
se trudili. Sandžak je, zahvaljujući hrabrim ljudima, porijeklom iz istog, koji
su sve vrijeme agresije bili i bezrezervno se dali na raspolaganje ARBiH,
uklesan u temelju ove naše današnje RBiH. Pitali ste me kada sam saznao da mi
je otac heroj i nekako sam pokušao da izbjegnem da kažem, ali je bitno. Tužno
će ovo zvučati za čitaoce, ali shvatio sam onda kada su Oružane snage moje države
skinule njegovo ime sa kompleksa kasarne na Bijambarama, te poništili taj naziv
i ponovno sam shvatio onda kada su lokalne vlasti odbile da dvoranu na Grbavici
nazovu njegovim imenom. Eto u inat njima tada sam shvatio da mi je otac heroj
jer su u oba slučaja odlučivali ljudi koji nisu ni bili na našoj teritoriji u
toku agresije na RBiH ili su bili na suprotnim stranama. Jednostavno im je
smetalo kada su čuli hvalospjeve o putu borbe pripadnika ARBiH protiv agresora.
naš Sandžak i Republika Bosna i Hercegovina, koliko god se mnogi trudili da ih
posvađaju i razdvoje sve su čvršće vezani. Protiv srca se ne može, koliko god
se trudili. Sandžak je, zahvaljujući hrabrim ljudima, porijeklom iz istog, koji
su sve vrijeme agresije bili i bezrezervno se dali na raspolaganje ARBiH,
uklesan u temelju ove naše današnje RBiH. Pitali ste me kada sam saznao da mi
je otac heroj i nekako sam pokušao da izbjegnem da kažem, ali je bitno. Tužno
će ovo zvučati za čitaoce, ali shvatio sam onda kada su Oružane snage moje države
skinule njegovo ime sa kompleksa kasarne na Bijambarama, te poništili taj naziv
i ponovno sam shvatio onda kada su lokalne vlasti odbile da dvoranu na Grbavici
nazovu njegovim imenom. Eto u inat njima tada sam shvatio da mi je otac heroj
jer su u oba slučaja odlučivali ljudi koji nisu ni bili na našoj teritoriji u
toku agresije na RBiH ili su bili na suprotnim stranama. Jednostavno im je
smetalo kada su čuli hvalospjeve o putu borbe pripadnika ARBiH protiv agresora.
 |
| Foto: Bošnjaci.net Dova na mezaru heroja Zame Dučića: Supruga Merima i sin Arslan |
Bošnjaci.Net:
Pored mame Merime, koji su ti ključni izvori bili da saznaš nešto više o svom
ocu?
ARSLAN DUČIĆ: Pa najprije
uža porodica, Savez udruženja “Zlatnih Ljiljana” Kantona Sarajevo i njegovih
članovi i internet, dakako Bošnjaci.Net. Nikad neću zaboraviti dan kada smo
uveli internet u naš stan na Grbavici u kojem živimo zadnjih 10 godina, a koji
smo otkupili za certifikate zahvaljući mojoj majci koja je poderanih cipela, po
snijegu i kiši, i gladna i žedna dugih 15 godina, ostavljajući mene samog u
kući sa 5 godina, hodala od institucije do institucije tražeći da nam nadoknade
srušeni dom, koji sam spomenuo na početku ovog intervjua, a koji se nalazio na
samoj ratnoj liniji. Smijali su joj se zbog zahtjeva. Izrugivali su se zbog
izgleda. Očekivali su da će odustati. Meni je danas drago što živimo na
Grbavici i svakim danom sam sve svjesniji, gledajući ljude oko mene koji žive
na Grbavici, da se strašni zločini koje su agresori počinili od 1992. do
reintegracije više nikad neće ponoviti. A ako i pokušaju siguran sam da će
polomiti zube. Pokušat ću da se vratim na temu kada smo prvi put uveli internet
ja sam jedva čekao da čovjek koji je razveo kablove ode iz strana da ukucam na
Google – Zamo Dučić. Prvi članak koji sam pročitao o svome ocu bio je na Vašoj
stranici Bošnjaci.net. Taj trenutak je bio jako stresan za mene kao dijete i
dan danas ima utjecaja.
Pored mame Merime, koji su ti ključni izvori bili da saznaš nešto više o svom
ocu?
ARSLAN DUČIĆ: Pa najprije
uža porodica, Savez udruženja “Zlatnih Ljiljana” Kantona Sarajevo i njegovih
članovi i internet, dakako Bošnjaci.Net. Nikad neću zaboraviti dan kada smo
uveli internet u naš stan na Grbavici u kojem živimo zadnjih 10 godina, a koji
smo otkupili za certifikate zahvaljući mojoj majci koja je poderanih cipela, po
snijegu i kiši, i gladna i žedna dugih 15 godina, ostavljajući mene samog u
kući sa 5 godina, hodala od institucije do institucije tražeći da nam nadoknade
srušeni dom, koji sam spomenuo na početku ovog intervjua, a koji se nalazio na
samoj ratnoj liniji. Smijali su joj se zbog zahtjeva. Izrugivali su se zbog
izgleda. Očekivali su da će odustati. Meni je danas drago što živimo na
Grbavici i svakim danom sam sve svjesniji, gledajući ljude oko mene koji žive
na Grbavici, da se strašni zločini koje su agresori počinili od 1992. do
reintegracije više nikad neće ponoviti. A ako i pokušaju siguran sam da će
polomiti zube. Pokušat ću da se vratim na temu kada smo prvi put uveli internet
ja sam jedva čekao da čovjek koji je razveo kablove ode iz strana da ukucam na
Google – Zamo Dučić. Prvi članak koji sam pročitao o svome ocu bio je na Vašoj
stranici Bošnjaci.net. Taj trenutak je bio jako stresan za mene kao dijete i
dan danas ima utjecaja.
Bošnjaci.Net:
Kada si već saznao o svome ocu heroju -, ti ali i okruženje, kakve su bile
reakcije?
ARSLAN DUČIĆ: O Zami i
njegovom putu prije rata i u toku rata se nikada nije govorilo organizovano,
institucionalno, niti na televiziji. Evo pokušajte naći neki video zapis ili
bilo šta slično. Uvijek su priče dolazile od “običnih” ljudi koji su se sa njim
borili ili koji su ga poznavali. Vi nikad niste mogli do danas pogledati neki
video o Zami, niti počitati članak, izuzev već spomenutih članka sa stranice
Bošnjaci.net, dok su se kasnije neki odnosili na obilježavanje godišnjice od
pogibije. Ali, i pored toga i danas da prođete ulicama većine gradova u RBiH
ljudi će reći, ako ga nisu poznavali, da su čuli od drugih ljudi kakav je borac
i komadant bio. Pa i sama činjenica da mu se mezar nalazi u haremu Ali – pašine
džamije među najpoznatijim ličnostima u BiH, a da je tek 25. godina od njegove
pogibije snimljen dokumentarac o njegovom životu govori o tome da je on heroj
“običnih” ljudi sa ulica.
Kada si već saznao o svome ocu heroju -, ti ali i okruženje, kakve su bile
reakcije?
ARSLAN DUČIĆ: O Zami i
njegovom putu prije rata i u toku rata se nikada nije govorilo organizovano,
institucionalno, niti na televiziji. Evo pokušajte naći neki video zapis ili
bilo šta slično. Uvijek su priče dolazile od “običnih” ljudi koji su se sa njim
borili ili koji su ga poznavali. Vi nikad niste mogli do danas pogledati neki
video o Zami, niti počitati članak, izuzev već spomenutih članka sa stranice
Bošnjaci.net, dok su se kasnije neki odnosili na obilježavanje godišnjice od
pogibije. Ali, i pored toga i danas da prođete ulicama većine gradova u RBiH
ljudi će reći, ako ga nisu poznavali, da su čuli od drugih ljudi kakav je borac
i komadant bio. Pa i sama činjenica da mu se mezar nalazi u haremu Ali – pašine
džamije među najpoznatijim ličnostima u BiH, a da je tek 25. godina od njegove
pogibije snimljen dokumentarac o njegovom životu govori o tome da je on heroj
“običnih” ljudi sa ulica.
Bošnjaci.Net:
U društvu kroz koje si živio i živiš, kako je biti sin heroja koji je položio
život za domovinu Bosnu, i da li su političke i druge strukture u državi vodili
računa o tebi kao jetimu, čiji je otac položio život za državu BiH?
ARSLAN DUČIĆ: Mišljenja sam
da političke i druge strukture, ali i dobar dio naroda u RBiH, samim protekom
godina zaboravili su na neki način na užasni period rata i njegove heroje i
heroine – šehide i poginule i osakaćene borce. Sama činjenica da u Kantonu
Sarajevo sa napunjenjih 25 godina života gubite sva prava koja ste imali kao
jetim govori dovoljno o odnosu prema djeci najhrabrijih sinova RBiH.
Ako me pitate kakav je odnos institucija prema
meni danas, prema zakonu – ja sam izbrisan sa liste djece šehida. Mnogi moji
prijatelji su se pitali i tumačili ovakav odnos kao ne brigu. Međutim, i pored
eventualno lošeg odnosa prema ovoj kategoriji većina je pokušala da se uključi
u rad institucija BiH kroz političke partije, neko na uspješniji način, a neko
ne. Mnogo sam želio da dođem u priliku da iz pozicije institucija zakonodavne
vlasti pošaljem poruke kako narodu, tako i drugim akterima o položaju
osjetljivih grupacija iz populacije. Nažalost, do sada nisam uspio da dođem u
priliku da napišem bolje akte koji bi zadovoljili i populaciju i državu, ali
neću odustati!
U društvu kroz koje si živio i živiš, kako je biti sin heroja koji je položio
život za domovinu Bosnu, i da li su političke i druge strukture u državi vodili
računa o tebi kao jetimu, čiji je otac položio život za državu BiH?
ARSLAN DUČIĆ: Mišljenja sam
da političke i druge strukture, ali i dobar dio naroda u RBiH, samim protekom
godina zaboravili su na neki način na užasni period rata i njegove heroje i
heroine – šehide i poginule i osakaćene borce. Sama činjenica da u Kantonu
Sarajevo sa napunjenjih 25 godina života gubite sva prava koja ste imali kao
jetim govori dovoljno o odnosu prema djeci najhrabrijih sinova RBiH.
Ako me pitate kakav je odnos institucija prema
meni danas, prema zakonu – ja sam izbrisan sa liste djece šehida. Mnogi moji
prijatelji su se pitali i tumačili ovakav odnos kao ne brigu. Međutim, i pored
eventualno lošeg odnosa prema ovoj kategoriji većina je pokušala da se uključi
u rad institucija BiH kroz političke partije, neko na uspješniji način, a neko
ne. Mnogo sam želio da dođem u priliku da iz pozicije institucija zakonodavne
vlasti pošaljem poruke kako narodu, tako i drugim akterima o položaju
osjetljivih grupacija iz populacije. Nažalost, do sada nisam uspio da dođem u
priliku da napišem bolje akte koji bi zadovoljili i populaciju i državu, ali
neću odustati!
 |
| Premijera filma u Sarajevu |
U povodu 25. godišnjice od pogibije tvojeg oca rahmetli, snimljen je i
premijerno prikazan dokumentarni film „LEGENDA O ZAMI – SMRT ZA
ŽIVOT“, autora Avde Huseinovića, naravno u realizaciji i
organizaciji Udružnja „Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana u Bosni i
Hercegovini“i Zaminih suboraca Udruženje „101.brigada“. Kakvo je tvoje
mišljenje o poduhvatu i filmu?
ARSLAN DUČIĆ: Generalno,
snimiti film je brz i efikasan način da se kroz ton, sliku i tekst za 60 minuta
pažnje gledaocu prenese mnogo konzistentnih poruka i prikaže na autentičan
način život jedne osobe. Moja majka i ja smo bili u dilemi da li da pristanemo
da potpišemo ugovor za jedan takav projekt, jer arhm. Zamo nikada nije želio da
bude ‘zvijezda’ u bilo čemu. On je bio čovjek koji je uvijek stajao rame uz
rame sa svojim saborcima, i da je živ, mišljenja sam, da ne bi dozvolio da ga
se posebno ističe. Jednostavan i skroman. Ipak, zbog budućih naraštaja i
povjerenja prema dosadašnjem autorskom radu Avde Huseinovića odlučili smo da se
krene u realizaciju tog projekta. Film je objektivan i na jedan realan način
bez mitomanije, kojoj su skloni agresori u svojim filmovima, oslikava život i
smrt Zame i njegovih saboraca. Autor se posebno posvetio bitci 24. septembra
1994. godine na Jasenu. Zahvalni smo idejnim nosiocima i svima koji su radili
na ovom projektu i filmskom ostvarenju. Jedno bitno pojašnjenje od
strane porodice jeste, da film ne može biti korišten u komercijalne svrhe od
strane bilo koga i svaki vid kršenja ove odredbe ugovora bit će predmetom
krivičnog gonjenja.
Bošnjaci.Net:
Na filmu su govorili Zamini suborci, zatim iz institucija BiH, ali i ličnosti
iz zavičaja Plava, Gusinja, drugih djelova Sandžaka, da li je na neki način
upotpunjena slika o ličnosti, heroju i herojstvu tvog oca?
ARSLAN DUČIĆ: Rekao bih da
je sabrano sve na jednom mjestu. Većina živih Zaminih saboraca, neki članovi
porodice i prijatelji su govorili iskreno o Zami, i sutra kada neko bude imao
potrebu da sazna više će na jednostavan način putem interneta moći pristupiti
filmu i dobiti jasniju sliku. Rade isto ono što su radili 25 godina, samo će se
ovaj put njihov glas čuti dalje i, ako Bog da, stoljećima duže. Na koncu konca,
ostaje za historijski sud generacijama poslije nas, da li je on bio bitan
momenat i sudionik u novijoj historiji RBiH.
Na filmu su govorili Zamini suborci, zatim iz institucija BiH, ali i ličnosti
iz zavičaja Plava, Gusinja, drugih djelova Sandžaka, da li je na neki način
upotpunjena slika o ličnosti, heroju i herojstvu tvog oca?
ARSLAN DUČIĆ: Rekao bih da
je sabrano sve na jednom mjestu. Većina živih Zaminih saboraca, neki članovi
porodice i prijatelji su govorili iskreno o Zami, i sutra kada neko bude imao
potrebu da sazna više će na jednostavan način putem interneta moći pristupiti
filmu i dobiti jasniju sliku. Rade isto ono što su radili 25 godina, samo će se
ovaj put njihov glas čuti dalje i, ako Bog da, stoljećima duže. Na koncu konca,
ostaje za historijski sud generacijama poslije nas, da li je on bio bitan
momenat i sudionik u novijoj historiji RBiH.
Bošnjaci.Net:
Možeš li izdvojiti navažniji dio iz filma koji te posebno dojmio?
ARSLAN DUČIĆ: Najvažniji
dio filma, za mene, jeste arhivski snimak TVSA sa Hrasnog brda iz 1992. godine
na kojem sam po prvi put čuo glas svoga oca. Mnogo puta sam slušao od drugih
ljudi da je govorio neke rečenice koje oni pamete, a sada mogu da ih sebi i
reprodukujem u glavi njegovim glasom. Jako bitno iskustvo za mene. I tako
gledam ga onako u plavom džemperu kako drži moju majku, koja nosi mene u sebi,
za ruku i govori sa osmjehom kako non-stop pucaju, ali kako ćemo ih zaustaviti
i da nas ne mogu preplašiti. I morao sam pustiti suzu. Srce mi je umalo
prepuklo, ali od ponosa!
Možeš li izdvojiti navažniji dio iz filma koji te posebno dojmio?
ARSLAN DUČIĆ: Najvažniji
dio filma, za mene, jeste arhivski snimak TVSA sa Hrasnog brda iz 1992. godine
na kojem sam po prvi put čuo glas svoga oca. Mnogo puta sam slušao od drugih
ljudi da je govorio neke rečenice koje oni pamete, a sada mogu da ih sebi i
reprodukujem u glavi njegovim glasom. Jako bitno iskustvo za mene. I tako
gledam ga onako u plavom džemperu kako drži moju majku, koja nosi mene u sebi,
za ruku i govori sa osmjehom kako non-stop pucaju, ali kako ćemo ih zaustaviti
i da nas ne mogu preplašiti. I morao sam pustiti suzu. Srce mi je umalo
prepuklo, ali od ponosa!
Bošnjaci.Net:
Koliko održavaš veze sa rodbinom u Plavu i magdje žive, kao i sa zavičajcima u
Sarajevu?
ARSLAN DUČIĆ: Hvala dragom
Bogu, mi se izuzetno slažemo kao familija, iako se rijetko viđamo. Recimo da je
svako otišao za svojim životom i problemima. Ali, kada smo svi skupa na okupu
osjećam se jako sigurno i mogao bih sa njima provesti godine i godine života.
Baš tokom promocije smo proveli jedan dan skupa nas nekoliko iz familije. Svaka
sekunda mi je bila dragocijena. Nekad mi je teško srce me vuče da odem u Plav
da živim, ali shvatim da moje mjesto je ovdje blizu majke kojoj i ovim putem
moram zahvaliti za izuzetno zalaganje tokom mog odrastanja. Svaka samohrana
majka je heroina!
Koliko održavaš veze sa rodbinom u Plavu i magdje žive, kao i sa zavičajcima u
Sarajevu?
ARSLAN DUČIĆ: Hvala dragom
Bogu, mi se izuzetno slažemo kao familija, iako se rijetko viđamo. Recimo da je
svako otišao za svojim životom i problemima. Ali, kada smo svi skupa na okupu
osjećam se jako sigurno i mogao bih sa njima provesti godine i godine života.
Baš tokom promocije smo proveli jedan dan skupa nas nekoliko iz familije. Svaka
sekunda mi je bila dragocijena. Nekad mi je teško srce me vuče da odem u Plav
da živim, ali shvatim da moje mjesto je ovdje blizu majke kojoj i ovim putem
moram zahvaliti za izuzetno zalaganje tokom mog odrastanja. Svaka samohrana
majka je heroina!
