PODGORICA-Crna Gora neće povući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, poručuje predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u intervju za Tanjug, i ističe da masovni protesti zbog ovog Zakona, koje vidi kao u suštini političke, mada “obučene” u crkveno ruho, sa naglašenim prosrpskim predznakom, ne mogu ugroziti vlast, niti politiku koju vlast vodi.
“Da smo smatrali da taj zakon treba da bude povučen, sigurno ga ne bismo donosili. Sve argumente koje smo čuli protiv tog zakona, čuli smo u prethodne četiri godine”, kaže Đukanović.
Ovo je važan period emancipacije Crne Gore napominje, u kome treba stvoriti sve institucionalne pretpostavke za dalji državni i duhovni razvoj crnogorskog društva, pa i obnovu, kako kaže, autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.
Na pitanje Tanjuga – ako nema povlačenja zakona, koji je izazvao proteste i veliko nezadovoljstvo vjernika SPC i građana srpske nacionalnosti, koji su taj zakon doživjeli kao nepoštovanje njihove volje, a time i prava – na koju vrstu dijaloga vlada Crne Gore poziva SPC, Đukanović kaže: “Na razgovor kako implementirati taj zakon”.
Predsjednik Crne Gore, u razgovoru u kojem je nabrojao, kako on to vidi, sve istorijske, pravne i političke razloge koji su opredijelili vlast Crne Gore na ovakav potez, te odbacio argumente protivnika Zakona, ističe da je na sceni mnogo manipulacija, a osnovna je, kaže, ta da je ovaj zakon legitimisao namjeru države da otme imovinu SPC u Crnoj Gori:
“Riječ je o brutalnoj izmišljotini i zamjeni teza”, kaže Đukanović i navodi da je imovina SPC zapravo imovina države Crne Gore, a da je uzurpirana u periodu od 1986. do 2000.
O tome, tvrdi, svjedoče “neupitne istorijske činjenice”.
Zakon, dodaje, neće ugroziti vjerske slobode srpskog naroda u Crnoj Gori, niti će im uskratiti pravo da koriste crkve i manastire, koje je i do sada koristila Srpska pravoslavna crkva.
Potrudiće se, kaže, da sa ciljevima ovakve svoje politike objektivno upoznaju svakog građanina Crne Gore. “A oni, naravno, imaju demokratsko pravo da se zalažu za svoja uvjerenja, uključujući proteste i okupljanja u organizaciji crkve”.
Crnogorski predsjednik navodi da mu je “žao što je dio srpskog nacionalnog korpusa u Crnoj Gori zaveden upornom, veoma grubom, a u suštini inferiornom političkom manipulacijom lidera prosrpskih partija”, nezadovoljnih, kako kaže, što su 30 godina kontinuirano doživljavali izborne i političke poraze.
Oni, kaže Đukanović, svjesni svoje nekonkurentnosti traže “alternativni teren političkog djelovanja, izmišljajući ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori i namećući se kao njegovi tobožnji zaštitnici”.
Na pitanje kako vidi optužbe jednog dijela crnogorske vlasti na račun Beogada, pa i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da stoje iza pokušaja da se uzdrma politička scena Crne Gore, odnosno da li predsjedniku Srbije zamjera što podržava prava Srpske pravoslavne crkve, a time i volju, odnosno prava srpskog naroda u Crnoj Gori, Đukanović kaže da Beograd nije uzdrmao Crnu Goru.
“Od strane državnih zvaničnika Crne Gore nije bilo nikakvih uvrjedljivih tonova, niti neprijateljskih poruka. Dakle, nema nikakvog uznemirenja, niti osjećaja nestabilnosti, mi samo obavljamo svoje državno političke odgovornosti”, ocjenjuje Đukanović.
“Razumijem, naravno, zainteresovanost predsjednika Vučića”, dodaje, da “isprati ostvarivanje prava građana srpske nacionalnosti u CG i u drugim susjednim državama i njegovu zainteresovanost za položaj SPC na prostorima drugih država, gdjde ona djeluje”. “Ali, naše upozorenje uvijek je bilo neskriveno i vrlo direktno – da se ta politika mora voditi veoma suptilno”, ističe Đukanović i napominje da je još u svježem sjećanju 1990. godina i tadašnji pokušaj da se uređuju prava građana sprske nacionalnosti u, kako on tvrdi, drugim državama u regionu.
“Kako se to završilo, mogli smo da vidimo”, poručuje uz konstataciju:
“Neodmjereno, nedovoljno pažljivo bavljenje tim pitanjima, sa pozivom na brigu o pravima Srba gdje god da oni žive može odvesti u neprimjereni paternalizam I opasno ugrožavanje suvereniteta drugih država u našem regionu”.
Upitan na čiju adresu je upućeno to upozorenje, Đukanović odgovara: “Svima koji tako postupaju”.
“Bili smo u prilici ovih dana da pročitamo određene izjave visokih beogradskih zvaničnika, uključujući i predsjednika Vučića. On je govorio o svom legitimnom pravu da vodi računa o položaju građana srpske nacionalnosti, budući da ih ima oko 28 odsto u Crnoj Gori. Naravno, razumijem njegovu zaintresovanost za položaj srpske manjine u CG. Ali, u elaboraciji takve politike govorio je i o Srbima u Crnoj Gori kao dijelu jedinstvenog srpskog nacionalnog korpusa, koji bi trebao slijediti zajednički nacionalni interes, koji se, opet logično, definiše u Srbiji. A, odmah nakon toga smo mogli da čujemo I nezadovoljstvo zastupljenošću Srba u državnim organima Crne Gore”, primjećuje Đukanović.
On medjutim ističe da građani Crne Gore, bilo koje nacionalnosti da su, treba da slijede i poštuju, nacionalne interese Crne Gore, a ne drugih država.
“Jer, nacionalni interesi drugih država, makar i susjednih, mogu biti vrlo suprostavljeni našim nacionalnim interesima”, ističe Đukanović i podsjeća na, kako kaže, “obnovu nezavisnosti Crne Gore, kao nacionalni interes, koji je bio suprotan nacionalnom interesu drzave Srbije. Takodje, interes Crne Gore da bude članica NATO, bio je suprotan nacionalnom interesu države Srbije”.
Zato nije realno očekivati od Crne Gore, jasan je Đukanović u definisanju prava, da širi prostor za rad u državnim organima gradjanima koji pristaju da po političkom pozivu deluju suprotno nacionalnim interesima Crne Gore.
Na direktno pitanje ima li dovoljno Srba u organima Crne Gore, Djukanović odgovara da vlast nema viziju da “uredjuje Crnu Goru kao konfederaciju nacionalnih zajednica”, i da se pažljivo vodi računa o tome da državni organi budu konstituisani na bazi izborne volje gradjana i kriterijuma profesionalnosti.
