 |
| Dragan Bursać |
Za Antenu M piše: Dragan Bursać
“Mrš’ u džamiju” jedan povik, pa još jedan, pa salva uvreda i psovki, pa flaša u letu prema ljudima. Zašto? Pa zato što su muslimani. I najviše zato što Pljevlja pohode litijaši instruisani srbijanskom mržnjom, ruskim interesima i silnom željom da od sekularne Crne Gore naprave zilotsku talibaniju.
Jeste li čuli za Emira Pilava, stanovnika Pljevalja? Jesti li čuli za Samira Kadribašića, glavnog imama Husein-pašine džamije u Pljevljima? Teško da ste mogli čuti za ove dobre ljude, ukoliko čitate ili gledate srbijanske medije. Ili ukoliko pratite većinu medija (sic!).
A Emir, Samir i još jedan prijatelj, šetali su glavnom ulicom u Pljevljima, jer, vidite oni tu žive. Sa svojim porodicama, sa svojim najbližim, sa svojim prijateljima, sa svojim roditeljima, sa svojom kulturom i naslijeđem. Takva su Pljevlja- multinacionalna sredina u građanskoj Crnoj Gori.
I onda…
“Mrš’ u džamiju”, jedan povik, pa još jedan, pa salva uvreda i psovki, pa flaša u letu prema ljudima. Zašto? Pa zato što su Bošnjaci i muslimani. I najviše zato što što Pljevlja pohode litijaši instruisani srbijanskom mržnjom, ruskim interesima i silnom željom da od sekularne Crne Gore naprave zilotsku talibaniju. Tako je to, kad stope litijaške smrde nečovještvom. Tako je to kad se brane “srBske svetinje”, a zapravo se brane kretnine i nekretine SPC-a i satelita im neoporezovanih- od Budve do Bečića, od Nikšića do Podgorice.
Srbijanski višak fukare i manjak kvadratnih kilometara
I još gore od toga, tako vam je to kad istupi ideologija koja se krije iza patuljastih lokalnih ideologijica i tobož prava na okupljanje i sličnih ubleha, a sve što želi ta jedna, jedina navijek ista ideologija je Velika Srbija. A ta Velika Srbija, nekako bi da bude velika i u Pljevljima, pa da se širi skroz dolje do Jadrana. Toj velikoj, a mentalno i etički maloj ideološkoj Srbiji ne trebaju Bošnjaci, za njih je metod delanja velike Srbije građen od Prijedora, Foče, Višegrada sve do Srebrenice i uvijek je zaudarao na genocid i zločine masovne. Dimile su se zapaljene ljudske kosti kao modus operandi djelovanja te velikosrpske politike.
Po sad arhitekte tog zla “sondiraju teren” sa par huligana, arsenalom nacionalističkih psovki, prozivki, bačenih flaša i čaša. Ta Velika Srbija u liku Demijurga Vučića i dežmekastog Miloševićevog Malog Od Palube Dačića, nekako uvijek ima postavku sa viškom fukare i manjkom srBskih kvadrtanih kilometara.
Dačić prije neki dan reče “dolazimo u situaciju da maltene počinje bratoubilački rat između Srba i Crnogoraca”. Ooo, kako je to prokleto ista matrica. Tako je velikosrpska politika navijek ista “dolazila u situacije maltene ratova bratoubliačkih” sa Slovenijom, Hrvatskom BIH, Kosovom, onomad sa Kraljevinom Crnom Gorom….i gdje god je dolazila, ona je, jao nama, i iskoristila priliku za kainovsko bratoubije sve i svakoga ko joj stoji na putu. Ne vjerujete, pitajte ljude od Vukovara do Prizrena, od Hrtkovaca do Rokoča.
Napad na muftije, od zamisli do realizacije
No, ima nešto bolnije i direktnije.
Nakon salve gluposti, koje izjavljuje Vučićev posilni Dačić zadužen za “južna srpska pitanja”, kazuje on ovo na Prva TV:
“…Zamislite da mi sada hapsimo muftije ili biskupe…?”
Notorni Dačić izvrće logiku, pa stavlja žig i metu na čelo vjerskim službenicima, koji se ponašaju u skladu sa sekularnim i na koncu ustavno-pravnim odredbama države Crne Gore, pravdajući bioterorizam SPC-a, ali još gore-on izdaje direktivu, onako uopštenu, ali dovoljno preciznu i jasnu, kako i šta treba raditi ” na terenu”.
A “teren” su Pljevlja. Teren su ljudi, doduše, oni su u očima vlasti u Beogradu i izvođača radova, huligana na terenu tek obični muslimani.
Na koncu, vidimo kako jako brzo odokativna, sumanuta Dačićeva naredba “zamislite da mi sada hapsimo muftije ili biskupe” postaje izvršno delanje “gledajte kako kamenujemo imame i ostale Bošnjake”.
A za to kamenovanje su odabrane uspješne jedinice koje su samo par dana ranije u tim istim Pljevljima kršeći zabranu okuljanja kamenovele policiju.
Ovaj put, umjesto kamenja bacano je staklo. Lakše je, a i više štete može napraviti.
I onda imamo klasični fašistički incident u kojem prosrbijanski batinaši, litijaši i kamenaši dijele pravdu, logično i po nacionalnoj osnovi. Imamo i situaciju u kojoj Tužilaštvo ne smatra incident bitnim, imamo situaciju u kojoj se komunalna policija smješka na terenu, dok jedino regularna policija radi svoj posao, hapseći huligane.
Ali više od svega, imamo jednu dobru stvar, ako išta u ovom orgijanju može biti dobro. Zatičemo konačno skidanje maski, jednom za svagda i obesmišljavanje narativa po kojem na litije idu i “muslimanska braća”. O “muslimanskoj braći” prvo se jasno i glasno očitovao Dačič, pa onda “ljudi” na terenu. Izvođači radova!
I u uncu bi tako izgledala cijela Crna Gora da se nije junački oslobodila srpske, a samim tim i ruske stege. Danas bi njeni građani Boga molili (čitaj Vučića) da ih sačuva od srpskih falangi, a Bošnjaci bi prošli ovako ili onako kao i njihovi sunardonici na teritoriji RS-a za vrijeme rata. Kako je bilo, znate i sami.
Pljevaljski incident, hajde da ga tako nazovemo, plastično pokazuje vonj srbijanske politike, ali još više može biti nauk crnogorskoj državi, šta joj se može desiti ukoliko normalizuje litijanje, a nakon toga i četničanje.
Da se ne lažem projekat Velike Srbije duboko je fašistički projekat i kad god može i kad ima prostora da se razmaše, on se tako i pokaže. Sami Srbi, pa Hrvati, Crnogorci, Bošnjaci, Slovenci, Kosovari, svi zajedno su tek pogonsko gorivo ove umobolne kreacije koja jede sve-od svoje djece, do drugih i drugačijih.
Jednom (eh da je samo jednom) tako su Velikom Srbijom 1993. prijetili jednom imamu u Bosni. Zvao se Hasib Efendija Ramić. Iz Semizovca, nadomak Sarajeva. I tada su ljudi govorili nije to ništa. Nakon toga, četnici su ga ubili sve zajedno sa ženom i četvoro djece.
Nekažnjen zločin, dabome!
Učimo li šta?
