Euro i dolar izjednačeni su nakon 20 godina – prvi put poslije 2002, jedan euro vrijedi jedan dolar. Da li je ovo znak za promjenu strategije štednje ili samo “lažna uzbuna”, za Nova.rs objašnjava profesor Ekonomskog fakulteta Ljubodrag Savić.
Vrijednost eura za 12 posto je niža u odnosu na početak godine, a prema riječima profesora Savića, bilo je potpuno očekivano da se euro i dolar na kraju izjednače. Prije svega, već neko vrijeme je američka privreda jedna od najjačih, za razliku od evropske, koja se prethodnih mjeseci suočava sa problemima, prvenstveno zbog rata u Ukrajini. Naime, sagovornik Nova.rs objašnjava da su, u ovom slučaju, sankcije načinile veću štetu Evropskoj uniji nego Rusiji.
Ipak, profesor Savić ističe da rat u Ukrajini nije jedini faktor koji uticao na to da dođe dok ovakve promjene.
Objašnjava da se, između ostalog, u Sjedinjenim Američkim Državama referentna kamatna stopa redovno koriguje, što dovodi do povećanja kamata, a posljednje povećanje, za pola procentnog poena, desilo se u maju.
“Dolar tako djeluje atraktivnije za kupovinu dok, s druge strane Evropska centralna banka oklijeva i ne podiže kamatnu stopu kao što se to radi u SAD-u. Treba, međutim, uzeti u obzir da se međuvalutni odnos često mijenja i ne mora uvijek da bude rezultat realnih faktora. Primjera radi, Kina, kao jedna od najbrže rastućih ekonomija, je najveći kupac američkih državnih hartija od vrijednosti, što znatno utiče na jačanje dolara”, objašnjava Savić za Nova.rs
Također, američki dolar i dalje je najčešće sredstvo plaćanja u međunarodnoj trgovini.
Savić ističe da je do pada vrijednosti eura, te njegovog izjednačavanja sa dolarom, došlo u trenutku kada je Rusija, zbog godišnjeg remonta, zatvorila gasovod Sjeverni tok 1, kojim se gas doprema do Njemačke, a postoji i bojazan da bi, kada radovi budu gotovi, Rusija mogla da zaustavi dotok gasa.
“Neočekivano, ali lopta je na strani Rusije. Ponoviću da ovo nije jednom za svagda, međuvalutni odnosi mijenjaju se brže nego što ljudi misle. To je složena igra, vrijednosti su danas ovakve, ali već sjutra ne moraju da budu”, kaže Savić.
Sada, kada su vrijednosti eura i dolara na istom nivou, Savić smatra da ljudi koji žele da “sitniji” novac koji imaju negdje ulože, sada mogu da razmisle o dolaru. Ipak, ovo može biti dobro samo u kratkom roku.
“Naš narod nema puno novca koji bi mogao negdje da uloži. Ko malo uloži – ako dobije, dobiće malo, a ako izgubi, opet će izgubiti malo”, kaže Savić.
Ipak, ukoliko imate veću sumu novca koju želite da uložite ili dodatno uštedite, profesor Savić smatra da postoje bolje opcije.
“Švajcarski franak je jaka valuta, koja sa sobom nosi najmanji rizik. Ona je, dugoročno posmatrano, najstabilnija”, objašnjava Savić.
Ipak, kako kaže, opcija za štednju koja nosi još manji rizik, jeste investiciono zlato. Prema njegovim riječima, investiciono zlato može se smatrati značajnijim od svih valuta.
Jedan od razloga za to jeste njegova likvidnost, odnosno mogućnost da investiciono zlato “prevedete” u gotovinu.
“Još jedna dobra strana investicionog zlata jeste to što ono ne mora fizički da bude kod vas, tako da možete da izbjegnete rizik od, na primjer, pljačke u kući. Na kraju krajeva, sada ljudi koji se odluče na štednju teže ka tome da što manje izgube, a investiciono zlato nosi najmanji rizik da se tako nešto dogodi”, objašnjava Savić.
